A koji me Vrag natjera (2)

4
Share
Copy the link

Adrenalin je proradio. Srećom, nikakve dileme nije moglo ni biti. Nisam se imao vremena ni preplašiti, a već sam otvorio vrata i ne pitavši tko je.
Uh – prostrujilo mi je glavom vidjevši je u suknjici (nije bio dopičnjak, ali ni puno duža) sa dvije limenke u ruci (gaćice bi bile izazovnije, ali ne valja cjepidlačiti, ipak je ovo java, a ne moj san).
– Trebaće nam! – reče i uđe ne sačekavši da je pozovem unutra.
A dobrodošlica koju sam zamišljao, pomislim i nasmijem se lagano u sebi. Skinula je mantil, sako ili što li je to već bilo, ne znam ni sam, a meni je pogled letio prema lijepo oblikovanim nogama, dodatno erotiziranim mrežastim čarapama i izduženim lijepim štiklama.
Nemoj misliti na torticu, nemoj misliti na torticu! – neprestano sam ponavljao kao mantru ne bih li se uspio koncentrirat i prisilit da konačno profunkcioniram i počnem se normalno ponašat. Ali, šta je normalno u ovom trenutku? I nisam joj ni uspio reći da sjedne a ona se već zavalila na krevet, legla na leđa i raširila ruke, nijemo me pozvavši.

Eh, kako je dobro što smo toliko vremena proveli na chatu pa smo uvod već odradili virtualno i ja se, s oduševljenjem odazovem njezinu pozivu. Zagrli me i prebaci se na mene i mi se počesmo ljubiti, najprije polako nježno a onda sve jače i jače dok konačno ne ostadosmo bez daha.
– O, ko se to meni obradovao! – reče u jednom trenutku meškoljeći se i namještajući na meni i zavlačeći ruku pod ručnik. Njena , ne baš topla ruka, me štrecne, stresem se i ručnik se olabavi i ja ostadoh bez zadnje linije obrane. Nisam baš očekivao da će me tako brzo razoružat. U njezinu pogledu ugledah želju. Želju koju nije riječima moguće opisat. Želju koja je poput afrodiziojaka djelovala na mene i raspršila sav moj strah. Vidjela je kako djeluje na mene, da sam se ukrutio cijeli i pošla je rukom da to i osjeti.